Poslije 5 mjeseci volontiranja, počela sam da dobijam i honorar jer se upraznilo jedno mjesto na portalu, tako da mi je to bila dodatna motivacija. Preuzimala sam vijesti sa agencija, odlazila na određene događaje, od kojih mi je jedan ostao u posebo lijepom sjećanju.
Naime, u sklopu portala imala sam priliku da ispratim dugoočekivani, a potom nikad zaboravljeni koncert Gibonnija koji je održan u junu 2014. godine.
Oduvijek mi je bila želja da fotografišem koncerte, a kako mi je on jedan od omiljenih pjevača, njegov nastup mi se učinio kao idealna prilika i direktan susret mojih najvećih ljubavi, muzike i fotografije. Ima li šta bolje?
Željno sam iščekivala da počne koncert sa ostalim kolegama fotografima koji su došli da isprate događaj koji je već sam po sebi bio dovoljno uzbudljiv, ali ono što je uslijedio premašilo je sva moja očekivanja. Kada je Gibonni izašao na binu, publika ga je dočekala sa oduševljenjem kao i ja sama, a u svoj toj euforiji trudila sam se da pravim što bolje fotografije i da kroz svoj objektiv što bolje dočaram trenutnu atmosferu.
Sasvim neočekivano, pjevač je prišao grupi fotografa u kojoj sam bila, povukao me za ruku i pozvao na binu na kojoj sam se za par trenutaka i našla, pomalo zbunjena ali mnogo više srećna. U tom momentu nisam bila svjesna šta se dešava. Mislila sam da sanjam, ali sam ipak nastojala da tu priliku iskoristim i ovjekovječim kvalitetnim fotografijama koje i danas rado gledam."